"There is no force no money and no power To stop us now and change our fate Before we rise" Vratila mi je ova pjesma na lice izraz nečega što nerijetko doživljavam kao optimalnu snagu potrebnu da bi u ratu sa činjenicama (istinitim ili ne, samo Bog zna) moja egzistencija opstala. Ne mislim da trebam…
Kao da sam zaboravio svoje Snove, kao da sam odustao od njih. Ne, nisam ih zaboravio niti sam odustao, ali… Kao da sam ih zaboravio i kao da sam odustao… Kao da odustajem, bolje reći. Volim reći da su se internalizirali u meni, i da sam već dvije godine u akciji koja ima za cilj…
Loš dan! Što da ne? Opet, mora li i Sarajevo ostati moj nedosanjani i neostvareni san? Te godinama Sanjane šetnje sporednim ulicama, kafići uređeni sa stilom, muzika odabrana, klupe u parkovima… Teatri, sjećanja na žrtve, Miljacka, Obala… Abdest pred Ferhadijom ili Ali-pašinom džamijom. Njen miris, disanje punim plućima, transedencija u atmosferu filmova francuske produkcije moitivirana…
Da, i ja se bojim napuštanja, ostavljanja. Vi, ne? Čestitam! Već ste u okrilju Božijem, vjernici ste koji se ničega ne boje, zaslužili ste to djelima svojim; drugačije Bog neće ni nagraditi mirom duševnim! Ili hoće dati blagoslov onako, po principu „tebe volim, tebe ne“, dat će nagradu mira onako kako Mu je ćeif? Ko…
Ne, ne treba ići, ne treba napuštati blog. Treba dalje pisati. Treba ostavljati svoje tragove, pokazivati vlastitu slabost i snagu. Ne treba biti glup i bezobrazan, ali treba poštovati sebe. Treba poštovati vlastite i tuđe boli i zadovoljstva, nade i strahove, tuge i radosti… Treba poštovati seksualne potrebe, uspone i padove, grijehove od kojih je…
Ašik džemat govori, dok u njemu krvca vri, La ilahe il Allah* (* ašik – ljubav; džemat – zajednica; la ilahe il Allah – nema boga osim Boga) U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je salavat i selam na Njegova posljednjeg poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu, njegove žene – majke vjernika i vjernica, prijatelje i…
Povod za ovaj post je samo jedan: instaliranje html-koda za "Mea Culpa". Prosto, želim da se sa ovoga bloga čuje "Enigma"! A netom plasirana informacija, opet, ima za cilj desakralizaciju činjenice da mi se biće malo potresa (cinizam i ironija nas uvijek "vade", ali samo trenutno; u vezi sa tim "Viva la blogger.ba"!); ne "trese"…
Pratim svoje izravne reakcije na određena Dešavanja. Nimalo optimistični nalazi. Večeras odbijam biti iskren i prema sebi i prema vama! Da probam i ja kako je to kad se ne kaže ama baš sve i kad se pusti malo vodi da “nosi u zaborav”…