U naprasnom teiziranju čijim sam objektom, zajedno sa društvom u kojem jesam, bio duge četiri godine (1992. – 1996.), sve dok nisam čistim razumom odlučio pokoriti se Knjizi Jasnoj, doživio sam brojne traume, podsvijest opteretio teškim i mračnim slikama, negirao bio sebe, kao takvog (ma kakav da sam)… Jedna od najtežih trauma bila je moja rasprava o lažnom ili ne hadisu “da je violina šejtanov instrument, a uživanje u muzici težak grijeh”. Dijalog koji sam vodio sa svršenicima medrese to zapravo nije bio: ja sam postavljao hipoteze, branio ih i negirao, a njih dvojica su mudro ćutali i gledali me. Ništa nisu rekli, a meni su stoljeća trebala da shvatim da i nisu imali šta reći… Našla se navedena stavka u jednoj od onih knjižica koje su, valjda, imale za cilj da “islamiziraju bosanske muslimane”… Kasnije ćemo shvatiti da je riječ o vehabijskim pamfletima, dakle o “stručnoj literaturi” samozvanih islamskih učenjaka koji, valjda je to svima jasno, u ime Allaha ne vole život ni njegove različite boje.
Ipak, racionalnom umu matematičkog tehničara, čiji je način razmišljanja kreiran u suštinski bezbožnom okruženju, nije dugo trebalo da dokaže istinitost navedenog, lažnog ili ne, hadisa. Pojednostavljeno rečeno, “slušajući muziku snaga naše svijesti slabi i time se udaljavamo od života, kakav jeste.” I tako, opradvah (sic!) Poslanika, neka je mir Božiji s njim! Problemi će nastati onog trenutka kad sam pomislio da ja i ne mogu biti musliman jer se suština moja muzikom hrani, grijehom, dakle. A onda su stigli derviši u pomoć i rekli “da ja jesam musliman, samo loš, te da samo trebam negirati vlastiti ego, da niko nije autentičan i da smo svi isti”. Ne znam zašto mi nisu rekli pravu istinu, da je Čovjek univerzalno biće, koje se očitovalo, očituje i očitovat će se u milijardama različitih oblika… Sad znamo da je bilo suđeno da mi to ne kažu…
Razumom nisam mogao odbijati Kur’an. Opet, to što me nije smirila činjenica da u Knjizi Jasnoj ne piše ni jedno slovo protiv muzike i umjetnosti, nije mi pomagalo. Nađoh da sam licemjeran u svom odnosu spram islama; više sam slušao šta kažu hodže i hadžije, a manje čitao samu Knjigu. Mislim da sam, po prirodi koleričan, podsvjesno tražio prečice do konačnog “pravog puta”. Istini za volju, ne osjećam se posebno krivim što sam tražio prečice. Rat u Bosni dokazao je laž svega u što sam vjerovao i što je davalo privid stabilnosti životu. U godinama kada ti je život doslovno svakog sekunda visio o koncu i ovisio od odluke nekog drugog (ko je naređivao početak i kraj granatiranja), tražiti prečice do novog smisla nije neki grijeh. Naći novi smisao, paralelno sa očuvanjem gole egzistencije, bio je neporeciv imperativ. Ali, sa Bogom nema trgovine, pa zato ne nalazim ikakvu nepravdu za svoje “vjerske traume” iz prošlosti, jer sam slušao ljude, a ne Boga i vlastito srce.
Ono srce koje redovno istim ritmom zalupa kad čuje muziku. Koja jeste došla iz Kosmosa, čistog i hladnog, neopterećenog našim željama i strahovima. Univerzalno Lijepog i Jasnog – svima! Kao i muzika što je… Pa, koje blagodati Gospodara svoga poričemo?
U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja, Milostivog
1. Sveopći Dobročinitelj
2. podučio je Kur’an.
3. Stvorio je čovjeka
4. (i) podučio ga govoru (izražavanju misli i osjećanja).
5. Sunce i mjesec (se kreću) prema određenom računu (putanji),
6. a bilje (zeljasto bez stabiljke) i drveće podvrgavaju se (na prirodni način) Božijoj odredbi,
7. a nebo je izdigao i uspostavio mjeru (pravdu)
8. da ne bi prešli (granicu) u mjerenju.
9. Uspostavljajte pravednu mjeru (mjerite tačno), a ne umanjujte mjeru!
10. Zemlju je postavio (prostro) za (živi) svijet.
11. Na njoj ima raznovrsnog voća i hurama s ovojima (na plodovima),
12. i zrnje sa stabiljkama i mirisno bilje.
13. Pa koju od blagodati svoga Gospodara (o ljudi i džini) niječete (smatrate lažnom)?
(Kur’an, Er-Rahman (1 – 13), prema prijevodu Džemaludina ef. Čauševića)
hvala ti za ovaj post 🙂
@ratnica – :)))
Islamisti i nadriislamisti progonili su Omera Hayama. Sada kad su njegove Rubaije širom svijeta poznate i cijenjene, islamisti ga prisvajaju. Hadis nikad nisam uzimao kao mjerilo po kojem se ja trebam vladati. Poslanik je živio u jednom drugačijem svijetu i vremenu i budale su svi koji pokušavaju bukvalno primjenjivati njegove poruke iz svakodnevnog života. Mislim da se jako, jako malo stvari iz Hadisa sada može preuzeti. Ipak, ne želim ni selektiran pristup pa Hadis ostavljam vehabijama i svima drugima koji žele živjeti 14 stoljeća unazad.
@psds – Iskreno se radujem što sam te sreo na ovim virtualnim talasima… Ne sumnjam da ćemo se uskoro, ako Bog da, sresti i “in live”… :)))