La vita e bella

“1. Tako Mi vremena!

2. Zaista je svaki čovjek na šteti (i gubitku),

3. osim onih koji vjeruju i rade dobra (djela) i koji preporučuju (jedni drugima) Istinu i koji preporučuju (jedni drugima) strpljivost.”

(Kur’an, El‘asr (Vrijeme) )  

Hvala na pitanju, nisam zadovoljan svojim životom. Niti onim što me prati, ne mojom krivicom. Pomoć mi je potrebna, ali je atribuiram “nepozvanom”.

Teško jeste, i rado bih se trenutno zatvorio u neku staru crkvu, još bolje manastir pravoslavni,  spustio glavu i tiho plakao pod budnim okom mudrog monaha, punog ljubavi, pažnje, pod pogledom iz kojih sija zraka razumijevanja kompleksnosti ljudske prirode. Smirila bi me radost mira što ga daje svaki prostor u kojem se svjesno spominje Bog.

Ali morao bih izaći iz manastira, i ponovo ući među ljude, svijet… Ući u život kakav u svoj svojoj silini jeste – nepromjenjiv. Život je nepromjenjiv i ima svoja pravila. Odbijem li ih “nepokretan, zaključat će mi se vrisak na licu”, jer život je život, kao što Bog je Bog. Bog je i Pravedan i Milostiv, a život lijep – kakve veze ima što ja nisam njime zadovoljan… Da, život je lijep… La vita e bella. 🙂