Leben heißt Leben
Amarok (excerpt) – Mike Oldfield
Amarok (excerpt) – Mike Oldfield
Amarok (excerpt) – Mike Oldfield U naprasnom teiziranju čijim sam objektom, zajedno sa društvom u kojem jesam, bio duge četiri godine (1992. – 1996.), sve dok nisam čistim razumom odlučio pokoriti se Knjizi Jasnoj, doživio sam brojne traume, podsvijest opteretio teškim i mračnim slikama, negirao bio sebe, kao takvog (ma kakav da sam)… Jedna od…
WAT – Laibach “1. Tako Mi vremena! 2. Zaista je svaki čovjek na šteti (i gubitku), 3. osim onih koji vjeruju i rade dobra (djela) i koji preporučuju (jedni drugima) Istinu i koji preporučuju (jedni drugima) strpljivost.” (Kur’an, El‘asr (Vrijeme) ) Hvala na pitanju, nisam zadovoljan svojim životom. Niti onim što me…
Umoran sam, već dvije decenije, od ljudi nesvjesnih vlastitog nesavršenstva, njihovih pregnuća da budu savršeni, njihovog neznanja o demonima u njima samima, njihove potrage za dokazima. (Kako li samo adolescentski zvuči ovaj moj akuzativ množine za imenicu „ljudi“, još kad je stavim u treće lice. Dakle, ja (prvo lice) vama (drugo lice) govorim o…
Pitala me, a u nastojanju da me uvjeri u svu nesuvislost mog stava o životu: „Dobro, a šta ako ne uspiješ?“ Odgovorio sam: „Ako ne uspijem, umrijet ću u borbi za ostvarenje svojih snova!“ Pa, ma koliko moj iskaz zvučao plemenito, hrabro, herojski, zauzeti stav u skladu s njim ispravno je samo u domenu…
Zvuci ove pjesme bude mi sjećanja na Vranicu, bosanku planinu na kojoj sam šećući sam shvatio da to zapravo nisam, da nisam sam. Osjetio sam moć, milenijumima ljudskom rukom netaknute, prirode, tačno sam osjetio da trava komunicira sa gorskim očima (malim, ledničkim jezerima), da planinska ruža ima nešto za reći vjeverici, a maslačak sokolu……
Ovo je post svim Sanjarima, koji nakon ovih neprirodno toplih dana kradu trenutke mira u sitne sate, umornim da bilo što kažu, nezadovoljnim onim što su uspjeli napraviti od života, a opet ne gube nadu i vjeru u „ono“ što se dešava duboko u njima dok slušaju muziku, tako duboko u njima da životu nerijetko…
Od toga dana ništa nije isto! A ja… Kao da nisam svjestan promjena oko i u meni. Kao da lebdim, pomiren sa nedostatkom odgovora na Murphyevo pitanje.
Danas sam, Stvoritelju moj, nakon dugog perioda ponovo osjetio mir neki u sebi, neku sigurnost. Jednim banalnim događajem osmijeh mi se spretvorio u jecaj. Čitav dan, evo, jecam nad svim onim što jest, onakvim kakvim jest i zbog čega mislim da jeste! Čovjek je nezahvalno biće, takvim si ga stvorio i o tome nam…